Sporazum o slobodnoj trgovini

Sporazum o slobodnoj trgovini (SST) ili ugovor je sporazum prema međunarodnom pravu za formiranje zone slobodne trgovine između država koje sarađuju. Postoje dvije vrste trgovinskih sporazuma - bilateralni i multilateralni. Bilateralni trgovinski sporazumi nastaju kada se dvije zemlje dogovore da umanje trgovinska ograničenja između njih dvije, općenito kako bi proširile poslovne mogućnosti. Multilateralni trgovinski sporazumi su sporazumi između tri ili više zemalja i najteže ih je pregovarati i dogovoriti.^[1]

SST, oblik trgovinskih paktova, određuju carine koje zemlje nameću na uvoz i izvoz s ciljem smanjenja ili eliminiranja trgovinskih barijera, čime se podstiče međunarodna trgovina.^[2] Takvi sporazumi se obično "usredsređuju na poglavlje koje predviđa preferencijalni tarifni tretman", ali često "sadrže klauzule o olakšavanju trgovine i donošenju pravila u oblastima kao što su investicije, intelektualna svojina, državne nabavke, tehnički standardi i sanitarna i fitosanitarna pitanja".^[3]

Postoje važne razlike između carinskih sindikata i zona slobodne trgovine. Obje vrste trgovinskih blokova imaju interne aranžmane koje stranke sklapaju kako bi liberalizirale i olakšale međusobnu trgovinu. Ključna razlika između carinskih sindikata i zona slobodne trgovine je njihov pristup trećim stranama. Dok carinska unija zahtijeva od svih strana da uspostave i održavaju identične vanjske tarife u pogledu trgovine sa stranama koje nisu ugovorne strane, strane u zoni slobodne trgovine ne podliježu takvom zahtjevu. Umjesto toga, oni mogu uspostaviti i održavati bilo koji tarifni režim koji se primjenjuje na uvoz iz zemalja koje nisu ugovorne strane kako smatraju potrebnim.^[4] U zoni slobodne trgovine bez usklađenih vanjskih tarifa, kako bi se eliminirao rizik od skretanja trgovine, strane će usvojiti sistem preferencijalnih pravila porijekla.^[5]

Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT 1994) prvobitno je definirao sporazume o slobodnoj trgovini da uključuju samo trgovinu robom.^[6] Sporazum sa sličnom svrhom, tj. unapređenjem liberalizacije trgovine uslugama, nazvan je u članu V Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS) kao „sporazum o ekonomskoj integraciji“.^[7] Međutim, u praksi se ovaj izraz danas široko koristi u političkim naukama, diplomatiji i ekonomiji za sporazume koji ne pokrivaju samo robu već i usluge, pa čak i investicije. Odredbe o okolišu također su postale sve češće u međunarodnim sporazumima o ulaganjima, poput sporazuma o slobodnoj trgovini.^{[8] :104}

1. ^ Free Trade Agreement, ICC Academy
2. ^ "3 Types of Free Trade Agreements and How They Work". The Balance. Pristupljeno 24. 3. 2019.
3. ^ "Rules of origin under free-trade agreements". EC Trade Helpdesk. Arhivirano s originala, 7. 5. 2018. Pristupljeno 31. 1. 2022.
4. ^ Krueger, Anne (1995). "Free Trade Agreements versus Customs Unions" (PDF). NBER Working Paper No. 5084.
5. ^ "Rules of Origin Facilitator". ITC. Arhivirano s originala, 23. 6. 2019. Pristupljeno 31. 1. 2022.
6. ^ "The basic rules for goods". WTO.
7. ^ "General Agreement on Trade in Services". WTO.
8. ^ Condon, Madison (1. 1. 2015). "The Integration of Environmental Law into International Investment Treaties and Trade Agreements: Negotiation Process and the Legalization of Commitments". Virginia Environmental Law Journal. 33 (1): 102.